Vanvremenski Meknes i Volubilis
Meknes je nekadašnji kraljevski grad smešten u srednjem Atlasu, opasan najvećim kompleksom zidina u celom Maroku. Za razliku od svih ostalih gradova u Maroku, ovaj grad nema toliko ornamenata islamske arhitekture.
Bab el Mansour kapija
Obilazak Meknesa započinjemo od Bab el Mansour. Smatra se jednom od najlepših kapija na Svetu, podignuta početkom 18. Veka. Postavljena je na ulazu u ovaj imperijalni grad. Gradske zidine imaju ukupno 27 ulaza, ali ni jedan nije bio toliko impozantan kao Bab el Mansour. Izgradio ju je sultan Moulay Ismail, uz pomoć arhitekte koji je iz hrišćanstva prešao u islam. Namena ovog spektakularnog zdanja primarno nije bila odbrambena, već je njome trebalo prikazati raskoš I moć sultana.
Dalji obilazak nastavljamo šetnjom glavnim gradskim trgom koji se nalazi odmah ispred Bab el Mansour-a.
Trg el Hedim
Trg el Hedim je nekada bio glavna konkurencija trgu Džema el Fna u Marakešu. Međutim, danas samo podseća, ali je daleko prazniji, sa tek po nekom terasom ili prodavcem tepiha.
Može se doći do zaključka da Meknes ne posećuje veliki broj turista. Na njegovim uličicama dominiraju domaćini. Sama atmosfera grada je daleko smirenija I pitomija, u odnosu na ostale gradove u Maroku.
Medina u Meknesu
U samoj medini ćete umesto tradicionalnih marokanskih proizvoda na koje smo već navikli, imati prilike da vidite tezge sa trenerkama, farmericama, patikama, svakodnevnim namirnicama. Prodavci nisu navalentni. Majstori na ulicama I u lokalima retko obraćaju pažnju na prolaznike. Uglavnom su zabunjeni svojim poslom. Sve je nekako ušuškano, kao da imaju neki njihov, poseban Svet.
Vrlo često se na ulicama medine sreću muškarci koji u rukama drže neki staromodni, čudesni aparat. To čudo po malo podseća na neku igračku, zapravo najviše asocira na pištolj. Oni se u stvari bave proizvodnjom konaca I rastežu te iste konce po zidovima zgrada I uzduž ulica, da bi ih tek onda namotali za prodaju. Pa prilikom šetnje moramo voditi računa, da ne zamrsimo konce rukama ili glavom.
Agdalsko jezero
Na izlasku iz Meknesa smo posetili Agdalsko jezero. Ovo jezero služi stanovnicima Meknesa da dođu na piknik sa porodicama I opuste se u prijatnom ambijentu.
Volubilis
Nedaleko od Meknesa, u podnožju Atlasovih planina, u dolini punoj drveća maslina, nalazi se Volubilis, arheološko nalazište ostatka Rimskog grada koji datira iz doba kada je Maroko bio kolonija Rimske imperije.
Njegove ruševine se smatraju najboljim rimskim spomenicima u severozapadnoj Africi, zbog čega su I 1982. Godine upisane u UNESCO –u listu svetske baštine.
Granice arheološkog lokaliteta od 48 hektara čine rimske niske zidine , izgrađene od 168. Do 169. Godine. Zidovi su imali oko 40 kula. Južni I zapadni delovi su izgrađeni na blagoj padini brda, na nekoliko terasa, a severoistočni deo na ravnom polju je područje od kog se dalje pruža mreža pravilnih ulica. U centru foruma bile su banja I bazilika. Pronađeno je mnogo rimskih spomenika koji su I dalje zaštićeni.
Ostaci koji se mogu videti na vrlo impresivan način svedoče o rimskom načinu života ovog grada.
U sredini četvrti se nalazi Orfejeva kuća, koja predstavlja veliki kompleks prostorija, koje su bile deo velike vile jednog od najbogatijih trgovaca Volubilisa.
Pored Orfejeve kuće ovde se nalaze I ostaci Galijenovih kupatila. Predstavljala su glavna gradska kupatila koje je obnovio car Galijen.
Fantastični mozaici koji su neverovatno očuvani do dana današnjeg još više pojačavaju impresiju samog lokaliteta.
Građevine su se vrlo dobro držale sve do 18. Veka, kada ih je sultan Moulay Ismail srušio , kako bi ih iskoristio za izgradnju svoje palate u blizini Meknesa.
Volubilis je jedan od najelpših I najbolje očuvanih lokaliteta na pordručju severne Afrike I svakako nezaobilazan deo vašeg putovanja po Maroku.
Tijana Krstić
Instagram : tijanas __world
Leave a Reply:
You must be logged in to post a comment.