Moj život na Baliju – priča jedne mame
“Kakav je zivot na Baliju?”
Često je pitanje kada neko čuje da upravo tu živim i “kako to da si se tu odlučila živjeti?”
Život na Baliju je potpuno drugačiji nego život kući, to je sigurno.
Balinežani su jako ponosni na svoju kulturu i tradiciju i apsolutno svi poštuju i vjeruju u balinežanske običaje, od stare bake na selu koja možda nikad nije išla u grad, do mog doktora, koji je moderan i obrazovan čovek. Kultura je bogata i jedinstvena. Na primjer, jedino na Baliju postoji Silent Day. To je dan kad nije dozvoljeno izlaziti iz kuća ili hotela, zabranjeno je svima, čak i ako imate hitan slučaj možete zvati hitnu ali ne i sami ići na taj dan u bolnicu. Noć prije dana tišine je velika parada gdje lokalci paradiraju sa ogromnim skulpturama čudovista, kako bi istjerali sve zle duhove iz sela prije dana tišine.
Mnogi turisti iz čitavog svijeta dolaze baš na taj datum kako bi prisustvovali ovim jedinstvenim događajima. Nakon toga slijedi Silent Day, balinežanska Nova godina, dan kad život stane na Baliju i izgleda kao potpuno pusto ostrvo. Takođe na tu noć, svjetlo ne smije izaći iz kuće. Postoje ljudi kojima je jedino dozvoljeno da patroliraju i da paze da svi poštuju pravila, iako nijedan balinežanin ne bi ni pomislio da prekrši ta pravila, može se desiti da bi koji turist poželio da vidi kako izgleda najprometnija cesta ili plaža bez ijedne osobe taj dan, ali nikome još nije uspela ta namera. To je dan, kad ni aerodrom ne radi, nema sletanja ni uzletanja aviona, niti jednog motora ili auta na ulicama koje su inače pune saobraćajnih gužvi i svakodnevnog haosa na Baliju. I to je noć kada Bali nestane sa noćnog neba, jer nema nikakvog svjetla sa ovog ostrva koje bi otkrilo da smo ipak tu, dole. Kakvo je tek veličanstveno nebo puno zvijezda, tu noć kad su zvijezde jedino svjetlo koje obasija ostrvo bogova. To je samo jedna od tradicija i običaja koji su potpuno veličanstveni a krase jedino Bali na svijetu i nikoga više.
Oduvijek sam sanjala da jednog dana živim blizu plaže. Usput kroz život sam razvila ljubav prema avanturama u prirodi. Kad sam prvi put došla na Bali, shvatila sam da je to mjesto koje ce mi ispuniti ove kriterijume i pružiti svakodnevnu sreću u jednostavnom životu.
Ako nemamo obaveza, ustanemo veoma rano, odemo na plažu koja je 10ak minuta od nas i posmatramo izlazak sunca. Dok mama i tata sjede i pijuckaju svoju kafu, djeca se prevrću po pijesku, penju po palminom drvetu ili trče u vodu da se brčkaju.
Kad se umorimo odemo negdje na ručak. Mali lokalni restorančici, koji imaju najukusniju lokalnu hranu za samo 1$ po obroku, uz svježi cijeđeni sok od papaje, raznih vrsta banana, avokada, dragon fruita, ili mnogih drugih vrsta voća, za koje nisam ni znala da postoje dok nisam dosla živjeti ovdje. Svo lokalno voće i povrće na Baliju je jeftino.
Ako vam se ne da penjati na kokosovo drvo da uberete svjež mlad kokos, možete ga kupiti za 50 centi na lokalnom marketu. S druge strane ako želimo nešto malo drugačije, odemo u Ubud, koji je nekih 40ak min od nas iz Sanura i popijemo kafu luwak. To je najskuplja kafa na svijetu, za šoljicu kafe neki ljudi plaćaju i do 50 pa i 100 dolara u svjetskim restoranima, dok ćete ovdje platiti 5$ po šoljici. Hostese provode i pokazuju na koji način se proizvodi ova kafa ( bolje je prvo probati kafu pa onda saznati postupak proizvodnje, za osobe sa slabim stomakom) i onda sjesti na šoljicu tople luwak kafe i još deset malih šoljica raznoraznih drugih kafa sa okusima kao sto je kafa od đumbira ili čokolade i uz najljepši pogled na svijetu na džunglu uživati.
Kada poželim avanturu koja donosi adrenalin, odemo skakati sa vodopada, klizati se sa vodopada ili ljuljati se na najvećoj ljulji na svijetu. Kada nam treba malo mira, odemo u neki od mnogibrojnih i prelijepih hramova na Baliju, kao sto je Tirta Empul hram, gdje se možete pomoliti i okupati u vodi, za koju kažu da opere sve grijehe i nakon toga se osjećate mnogo lakše.
Kao porodica koja mnogo voli životinje, najlepši je osjećaj gledati životinje u njihovom prirodnom staništu. Tako uživamo da odemo u Monkey Forrest i smijemo se majmunima koji kradu stvari od turista koji ne slušaju upute da ne nose ništa što bi im male zloće mogle ukrasti, ili odemo na plažu koja je poznata da ima dosta delfina i gledamo ove prelijepe životinje kako slobodno plivaju i pokazuju nam kako se igraju i skaču samo za nas.
Život na Baliju je zanimljiv jer pruža svakodnevne avanture, pogotovo za djecu. Trenutno sad, ne bih mogla zamisliti život negdje drugdje. Na jednom malom ostrvu imamo sve što nam trenutno treba i nakon više od 4 godine i dalje ga nismo potpuno istražili. Ovo ostrvo je stvarno magično kao što lokalci to uvijek kažu.
Aleksandra Culum
