Top
 

Mexico City – fizički i emotivni zemljotres

Svet putovanja / Putopisi  / Mexico City – fizički i emotivni zemljotres

Mexico City – fizički i emotivni zemljotres

Anđeo nezavisnosti, Bulevar Reforme, Palata lepih umetnosti, Zocalo

Nakon 14 sati provedenih u avionu, stižemo u džunglu zvanu Mexico City. Ovaj grad sa svojim predgrađima ima oko 23 miliona stanovnika. Već pri samom sletanju bivamo zbunjeni, jer se aerodrom Benito Huarez nalazi u skoro samom centru grada. Odmah menjamo evre za pezose, jer kako kažu, na aerodromu je najbolji kurs. Dočekuje nas meksikanska Alexandra, nižeg rasta, tamne kose , umornih očiju. Umor pokušava da prekrije velikom količinom rumenila. U lakovanim teget baletankama gega se kao pingvin, jer će uskoro postati mama divnim bliznakinjama. Organizuje nam prevoz do smeštaja koji je na sjajnoj lokaciji, sve nam je nekako na „ dohvat ruke „.

Već sledećeg jutra krećemo u laganu šetnju gradom. „ Anđeo nezavisnosti „, koji nam je iza ćoška, predstavlja trijumfalni spomenik i simbol je nezavisnosti Meksiko Sitija. Statua je napravljena od bronze, unutra šuplja. Do samog anđela je nemoguće stići, jer bi se vrlo brzo razrušio, ukoliko bi ga ljudska ruka dočepala. Šetnju nastavljamo Bulevarom Revolucije. Po izgledu najviše podseća na evropske bulevare, prepun zelenila i staklenih zgrada. Prošli smo spomenik Kristoferu Kolumbu i dolazimo do spomenika Revolucije, čija prvobitna namena to i nije bila. Ubrzo prolazimo pored Palate lepih umetnosti, za čiju je gradnju korišćen najfiniji mermer, dovezen iz Italije, kao i keramika iz Mađarske. Danas se tamo održavaju mnoge baletske predstave i drugi događaji od kulturnog značaja.

Palata lepih umetnosti


Pokušavamo da pređemo put i dođemo do glavne pešačke zone . Iako policajci regulišu saobraćaj, reke ljudi nije baš jednostavno organizovati. Sama pešačka zona je prepuna prodavnica, restorana, buka i galama na svakom koraku. Pevljivi španski polako ulazi u uši, jer čini mi se da se ovde ni jedan drugi jezik ne govori. Na samom kraju pešačke zone izlazimo na trg Zokalo ( Zocalo ). Kažu, drugi najveći na Svetu. Uvek je tu neka manifestacija, danas smo pisustvovali utakmici malog fudbala. Već na drugom kraju trga Indijanci dobrovoljcima isteruju duhove i plešu tradicionalne plesove.

Katedrala Metropolitana

Na samom trgu Zokalo nalazi se Metropolitana. Jedna od najvećih katedrala Latinske Amerike je 2000 – te godine postavljena na UNESCO-vu listu najugoroženijih građevina , jer se njeni temelji krive, obzirom da sam Meksiko Siti tone. Vremenom je ta pojava sprečena i sama Metropolitana je zaštićena. Meksikanci je koriste za obavljanje verskih obreda, tu se mole i pronalaze svoj mir. Sam oltar crkve je i dalje „ nakrivo nasađen „. Odmah do nje se nalazi manja crkva, koja služi u komercijalne svrhe. U njoj se organizuju venčanja, krštenja i ostale svečanosti.

Katedrala Metropolitana, Mexico City


Čik se vrati mršav iz Meksika ! 🙂

Od crkve nas put dalje vodi ka nekoliko paralelnih uličica prepunih restorana. Mirisi nas omamljuju na svakom koraku. Po preporuci , uvek biramo neki lokalni, jer je tamo provereno dobra klopa. I ne , nije bajka da je meksička kuhinja najbolja na Svetu. I ne , nije laž da su meksikanci najdeblja nacija na Svetu. Kako i ne bi bili, kad ono što mi, iako ekstremno puno jedemo, pojedemo za ceo obrok, njima je to tek predjelo ! Tortilja čips i tri različita, po boji i ljutini, sosa, su servirani na svakom stolu i u svakom restoranu. To je za dobrodošlicu. Pa tek onda pristiže ogromna količina kalorija u vidu takosa, toskadosa, buritosa, kesadilja, enčilada, fahitosa. Ni jedno jelo se ne servira ljuto. Sve je neutralnog ukusa, a vi ga uz soseve možete zaljutiti do vaših granica moguće tolerancije na ljuto. Zeleni sos za Evropljane predstavlja gornju granicu ljutine. Izgleda da sam ekstremno tolerantna, kad sam svaki svoj obrok začinjavala baš tim sosom. Crni sos je verovatno neka „ crna mamba „ , koju nama turistima i ne služe ! 🙂 Pire od pasulja, tortilje od raznih vrsta brašna, meso svih vrsta, sve prženo u dubokom ulju i pliva u raznim prelivima. Definitivno na hrani ne štede. Pa se čik vrati mršav iz Meksika ! 🙂

Moderan Meksiko Siti

Punih stomaka uskačemo u Hop On – Hop Of turističke buseve koji nas voze i po najskrivenijim delovima Meksiko Sitija. Jedinstvena prilika da zađemo i u najelitnije delove ovog , svakako vašarskog grada. Pred nama se pružaju radnje poznatih svetskih brendova, vile sa bazenima, najnoviji modeli automobila koje smo sretali samo na Američkim filmovima. Obzirom da se vozimo otvorenim busevima, ledeni vetar protresa svaku koščicu našeg tela. Čime li će nas ovaj Meksimo Siti još iznenaditi ?

Mariachi mi compania 🙂

Narednog dana odlazimo do ploveće pijace Sočimilko. ( Xochimilco ). Ovo mesto se još naziva i Venecijom Meksiko Sitija, jer su umesto samih ulica nekada postojali kanali. Predstavlja jedini ostatak nekadašnjeg Tenočtitlana. Meksikanci ovde dolaze kako bi se opustili vozeći se velikim šarenim gondolama, uz dobru tekilu, meskal, pivo i nezaobilazne marijače.

Plutajuća pijaca Sočimilko ( Xochimilco ) , Mexico City


Kad vreme stane u sred Meksiko Sitija

Obilazak nastavljamo posetom dela grada koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kojoakan ( Coyoacan ) je naziv dobio po kojotima. Ovaj jako miran deo grada u kome nema visokih zgrada, nastao je na prostorima nekadašnjeg sela, te je do dana današnjeg sačuvao svoju autentičnost. Umirujuća atmosfera odaje utisak da ovde vreme kao da je stalo. Ulice su prepune ljudi, jedni šetaju parkom, penzioneri plešu na sred ulice, tezgice sa unikatnim komadima su na svakom koraku. Kao da je ceo kvart preseljen  u neko doba od pre 50ak godina, sve je nekako starinski i ima dušu. Hitrim koracima ulazimo u pijačicu zatvorenog tipa. Šarenilo boja se smenjuje pred očima, ne znam gde pre da gledam. Da li u sve moguće vrste tropskog voća, ušećerene bombone, lutke koje vise sa tezgi, ili komade garderobe. Zastajemo za nekim lokalnim pultom, sa narandžastim plastičnim puknutim stolicama, jer su tu najbolji toskadosi u celom Meksiku. U pitanju je hrskava tortilja, koja je pržena u dubokom ulju, a od gore sami birate priloge. Morski plodovi, tunjevina, piletina u pavlaci, sa lukom, šampinjonima , kukurozom i sve to začinjeno zelenim sosom ! Pamet da ti stane ! Još ti uz to stigne i frape od kokosa u litarskoj čaši ! Meksiko je raj za hedoniste !

Ovaj deo grada je nama najpoznatiji po „ Plavoj kući „. Kuća,  koja je vremenom pretvorena  u muzej, a u njoj se rodila i živela poznata meksička slikarka Frida Kalo. Nisam srela osobu koju Frida svojim ekstravagantnim načinom života nije impresionirala. Od spojenih obrva,  do žrtve koju je zarad ljubavi podnosila. Sam muzej je izuzetno atraktivan, jer sadrži puno njenih radova, odevnih predmeta, kao i nameštaj koji je koristila tokom života. Vrt same kuće je prepun zelenila, te izuzetno podseća na Mažorel bašte u Marakešu. I sama kuća je ofarbana baš tom specijalnom nijansom plave boje.

Kuhinja u kući Fride Kahlo i Diega Rivere, Coyoacan, Mexico City


Druže Tito, mi ti se kunemo ! 🙂

Po povratku iz Kojoakana svraćamo u Čapultepek ( Chapultepec ), koji se nalazi u blizini našeg hotela. Ovaj park je po svojoj površini dva puta veći od Central parka u New York-u. U ovom parku se nalazi i prvi rolerkoster postavljen u Meksiku ikada. Ujedno predstavlja i najveću zelenu površinu Meksiko Sitija, gde meksikanci vrlo često svraćaju po parče svežeg vazduha, mira i spokoja. Šetajući parkom , na trenutak zastajemo, jer se ispred nas pruža statua , figura nama vrlo poznatog lika ! Druže TITO mi ti se kunemo da smo te videli u sred Meksiko Sitija !

Statua Josipa Broza Tita u sred Meksiko Sitija


Malo je četiri dana za obići ceo Meksiko Siti

Koračamo dalje kroz park i put nas vodi do Nacionalnog Antropološkog muzeja. Nedeljom je ulaz besplatan, te sat vremena do zatvaranja nije bilo dovoljno da ga detaljno obiđemo. Predstavlja jedan  od najpoznatijih  gradskih muzeja, otvoren 1964. Godine. Ujedno je i najposećeniji muzej u Meksiku. U njemu su izloženi artefakti vezani za razne periode Meksiko Sitija, uključujući statuu astečke boginje lepote, plesa, snova , cveća i pesme , Sočipili. Takođe se u ovom muzeju čuva astečki kalendar sunca urezan u kamenu.

Prikaz jednog dela unutrašnjosti Nacionalnog antropološkog muzeja u Meksiko Sitiju


Arheološko nalazište Teotihuacan

Sledećeg jutra uputili smo se ka Teotihuacan-u. Vozimo se nekih 50ak kilometara autoputem. Prolazimo pored „ favela „. Iz daleka podsećaju na divna šarena seoca u Italiji. Fasade su okrečene raznim pastelnim bojama, te da ne znamo, ni u snu ne bismo pomislili da je taj kraj najopasniji i da ukoliko bismo se usudili da kročimo u ta naselja, svaki trag bi nam se izgubio, brzinom svetlosti.

Favele, poznatije kao najsiromašnija i ni malo sigurna naselja u predgrađu Meksiko Sitija


Stižemo polako i par stotina metara pred ulazak u arheološku zonu svraćamo do destilerije tekile. Pažljivo pratimo buckastu meksikansku, koja nam predstavlja list agave, a potom i demonstrira na koji način nastaju meskal i tekila. U prilici smo da degustiramo tekilu specifičnih ukusa, sa bademom i cimetom, sa čokoladom i sl.

Uzimamo karte i ulazimo u samu arheološku zonu. Prvo na šta nailazimo je citadela sa hramom Quetzalcoatl, potom sa leve strane počinje Avenija mrtvih. Nakon nekih 500 metara šetajući niz ulicu mrtvih, sa desne strane se nalazi Piramida Sunca, dominantna građevina, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 2 270 m i 245 stepenika ima do njenog vrha. Druga je po veličini piramida na Svetu i penjanje na nju je dozvoljeno, mada je prilično strmo. Produžila sam dalje Avenijom mrtvih, kako bih stigla do Piramide Meseca. Nešto je niža, ali ne i lakša za penjanje. Sa ove piramide puca lepši pogled na celu arheološku zonu. U piramidama nema tunela, niti tajnih prolaza.

Kompleks Teotihuacan prestavlja najimpresivniju arhitektonsku celinu predasteškog doba. I dalje nema tačnih podataka ko je i kada sagradio ovaj grad. Prema verovanjima, sam naziv Teotihuacan, preveden sa astečkog Nahuatl jezika smatra se mestom „ gde čovek postaje Bog „.

Arheološka zona Teotihuacan. Sa piramide Meseca pogled puca na Aveniju mrtvih i Piramidu Sunca


Nakon smo završili sa obilaskom lokaliteta, idemo na ručak u obližnji restoran. Marijači su nas zabavljali izvodeći poznate numere i učinili da doživimo pravu meskičku atmosferu.

Da nije bilo telenovela, ne bismo znali ni da postoji ! 🙂

Kako je najveći broj meksičkog stanovništva katoličke veroispovesti, Bazilika Gospe od Gvadalupe  je svakako nešto što u Meksiko Sitiju ne treba zaobići. Najsvetije mesto Latinske Amerike se nalazi u severnom delu Meksiko Sitija. Sagrađena je na mestu gde je starosedelac Huan Diego imao priviđenje gospe od Gvadalupe  u plavoj odori 1531. godine.  12. Decembar je dan kada se slavi presveta Gospa i kada se ovde okuplja veliki broj vernika. Obzirom da stara bazilika nije prostorno dovoljno velika da primi sve zainteresovane vernike, oni su uz nju sagradili još jednu, veću baziliku,  koja prima do 20 000 ljudi. Sa platoa ispred same bazilike, ukoliko je vedro, može se videti poznati vulkan, Popokatepetl.

Kompleks Bazilike Gospe od Gvadalupe, Meksiko Siti


 

Bilo da ste avanturista, romantična duša ili hedonista, ovaj grad će vas magnetski sebi privući.

Grad koji nažalost polako tone, jer se na njegovoj teritoriji nekada nalazilo jezero koje su Španci isušili.

Grad koji je smešten na 2 240 m nadmorske visine, u Dolini prokletih.

Osim što je klimatski ovaj grad podložan zemljotresima, učiniće da doživite zemljotres i u emotivnom smislu. Prepun kontrasta, uzbudljiv, zavodljiv – sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.

Kad Manga Trip, umesto Televisa presenta, Meksiko City izgleda ovako. 🙂

 

Tijana Krstić

Instagram : tijanas__world

 

administrator

Sorry, the comment form is closed at this time.